Grad Gospić
Na zapadnom rubu jednog od najvećih kraških polja u Hrvatskoj, Ličkog polja, podno najveće i najljepše hrvatske planine Velebita, na raskrižju putova od sjevera prema jugu i na obalama triju rijeka, Like, Novčice i Bogdanice smješten je grad Gospić, gospodarsko, administrativno, vjersko i kulturno središte Ličko senjske županije.
Jedna od legendi o nastanku naziva Gospić je priča o dvije kneginje od kojih je jedna po imenu Gospava, osnovala ovdje grad, dok druga govori da je naziv dobio po „hospitiumu“, svratištu u Kaniži kojeg su osnovali karlobaški kapucini 1721. godine. Zapisi putopisaca spominju priču o crkvi u blizini stare kule u kojoj je, ili nedaleko nje postojao kip Majke Božje s Isusom u naručju, po čemu je Gospić dobio ime.
Ime Gospić je prvi put zapisano u povijesnim izvorima 1604. godine. U to je vrijeme to bilo malo naselje koje se 1574. godine spominje kao selo „Gospojina“. Značajniji razvoj Gospića započinje u drugoj polovici 18. stoljeća kada se Gospić gradi kao vojno-upravno središte Ličke pukovnije, ali osim vojnog Gospić dobiva i gospodarski značaj kao povlašteno središte obrtničke i trgovačke djelatnosti. Proces dinamike razvoja grada u 19. i 20. stoljeću biva često ograničen posljedicama svjetskih povijesnih zbivanja koja usporavaju razvoj Gospića kao značajnijeg gradskog središta. Naseljnost na području grada datira od prapovijesnog razdoblja, od neolitika, te osobito za vrijeme željeznog doba i za vremena Japoda. Prvi pisani spomen grada evidentiran je u ispravi od 1263. kao područje Kasezi uz rijeku Kaseg, današnju Novčicu. Gospić se kao selo „Gospojina“ spominje 1574., a kao naselje u današnjem obliku 1604. Temelj današnjeg grada predstavljaju dvije turske kule i stari most oko kojih se u vrijeme Vojne krajine razvila jezgra grada kao administrativnog, vojnog i kulturnog središta.
Stara legenda kaže da su u davna vremena dvije kneginje putovale ovim krajem. Jedna od njih, Gospava je bila teško bolesna, no napivši se vode iz rijeke koja je tu tekla, izliječi se, te joj dade ime Lika. Tu sagradi svoju kulu koja po njoj dobi ime Gospić. Postoji legenda po kojoj je uz kulu nekada u davnini stajala mala crkva s kipom Gospe s Isusom u naručju i da je Gospić dobio po tome ime.
Dan Grada Gospića je 22. srpnja – blagdan Svete Marije Magdalene i obilježava se svečano.
Za vrijeme svog posjeta u Lici iskoristite priliku i posjetite memorijalni centar Nikola Tesla. Na mjestu rođenja svjetski poznatog znanstvenika i vizionara možete saznati o zanimljivosti o njegovom životnom putu i izumima kojima je zadužio čitavo čovječanstvo.
Tražite li mjesto gdje ćete imati potpuni mir i privatnost, mjesto gdje će vas buditi pjev ptica, gdje ćete čuti tišinu i zvuk vode? U potrazi ste za savršenim spoje prirode koja oduzima dah? Bogatstvom kulturne i povijesne baštine? Pobornik ste aktivnog turizma? Lika je odgovor!
Uživajte u vožnji biciklom šumama, brdima i poljima Like, izaberite atraktivne i pustolovne aktivnosti. Uputite se u neki od adrenalinskih parkova i iskušajte se u paintballu, airsoftu, sportskom penjanju, vožnjom kajakom ili obiđite neki od brojnih rančeva i uživajte u jahanju po ličkim prostranstvima.Nakon niza aktivnosti izmoreni slatkim umorom priuštite si gastro delicije ovog kraja. Nadaleko si poznati lički sir škripavac, janjetina, krumpir, med i šljivovica, koji se proizvode i uzgajaju na najčišćim livadama, pašnjacima i oranicama Europe. Lika je sačuvala svu svoju čaroliju i snagu prirode gdje svako godišnje doba ima svoje posebnosti. Uvjerite se i sami, posjetite nas.
VODARICA MARTA – SIMBOL GRADA GOSPIĆA
Kip Marta vodarica je skulptura iz 19. stoljeća, koja se nalazi u središtu Gospića ispred katedrale i simbol je grada.
Kip žene na vrhu fontane, nazvan je „Marta“ prema prvoj ženi koja je došla natočiti vodu iz fontane. Skulptura je postavljena na visokom kamenom postamentu dekoriranom metalnim posudama u obliku školjke u koje voda dotječe kroz metalne vodorige lavljeg oblika. Fontana i skulptura postavljene su povodom puštanja u rada vodovoda u gradu Gospiću.
Predaja kaže da je vodarica Marta živjela u Gospiću i da je u vrijeme kuge, kolere i ostalih bolesti donosila vodu bolesnicima. Kip je težak između 180 i 200 kg, obnovljen je 2016. godine.